Biljni rezervati
Biljni rezervati su uglavnom izvedeni iz biljnih ekstrakta, kao što su neka prirodna bilja i začini i biljna esencijala ulja. Biljni ekstrakti i esencijalno ulje već dugo se koriste kao očuvanje hrane, začini i medicinski preparati zbog njihovog jedinstvenog okusa i antibakterijskog i antiseptičkog efekta.
Biljni ekstrakti se obično dobijaju iz korijena, stecaka, lišće, cvijeća, voća, kore i drugih dijelova biljaka. Neki ekstrakti imaju jak ukus i izazvat će osjetila nelagodu pri visokoj koncentraciji, tako da postoje određena ograničenja u njihovoj upotrebi. Kvalitativne i kvantitavne promjene sadržaja bioaktivnih fitokemikalije u biljnim ekstraktima uticat će na njihovu učinkovitost. Ovi fitohormoni također utječu na broj, ukus i okus mikroorganizama u hrani. Pošto sadrži specifične fitokemske komponente, biljni ekstrakti imaju određenu antibakterijsku aktivnost. Biljni ekstrakti dobiveni iz bilja, začina, povrća i voća imaju antibakterijsko djelovanje na bakterije, hvas i kalupe. Studije su pokazale da biljni ekstrakti mogu efikasno inhibicije rasta patogena koji se prenosi hranom.
Biljni ekstrakti su bogati prirodnim antioksidansima. Antioksidansi su dodaci koji mogu odgoditi ili spriječiti utjehu hrane zbog oksidacije i produžiti dospijeće hrane. Većina biljnih antioksidanata pokazuje zaštitne efekte slične butil hidroksianizolu (BHA) i butiliranom hidroksitoluenu (BHT). Raznovrsno povrće i voće može se koristiti kao važan izvor prirodnih antioksidanata za jačanje i stabilizaciju hrane.
Esencijalno ulje (EO) je aromatična i hlapiva tekućina dobivena iz prirodnog bilja i začina. Sadrži veliki broj sekundarnih metabolita i može odgoditi ili inhibira rast bakterija, hvasta i plijesni. U industriji hrane, esencijalno ulje se uglavnom koristi kao zacinsko agens. Pošto većina esencijalnih ulja ima zrelu tehnologiju ekstrakcije, jak antibakterijski efekat, neotrovan i bezopasan, izdvajaju se kao prirodni antibakterijski agensi u očuvanju hrane.
Životinjski rezervati
Životinjski rezervati se odnose na bioaktivne supstance sa antiseptičkim efektom umjetno izvađenim iz nekih životinja ili njihovih metabolita. Prema funkcionalnoj klasifikaciji, oni uglavnom uključuju antibakterijske enzime, antibakterijske peptide i antioksidantne peptide.
Enzimi mogu da sprovode antibakterijsku aktivnost kroz mnoge različite mehanizme. Na primjer, lysozyme i drugi antibakterijski enzimi imaju antibakterijsku aktivnost katalizirajući raspadanje ćelijskih površinskih polimera ili ćelijskih zidova i inducing bakterijskog raspadanja; Laktooperoksidaze (LPO) i drugi sistemi peroksidaze imaju antibakterijsku ulogu putem katalitičke oksidacije.
Lizozim se široko koristi u očuvanju mesa, mesnih proizvoda, ribe i njenih proizvoda, mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i povrća, te može spriječiti korupciju u hrani i starenje voća. Lizozim je pokazao antibakterijsku aktivnost protiv određenog raspona bakterija i gljivica, posebno protiv Gram-pozitivnih bakterija.
Antimikrobni peptidi (AMPS) imaju antibakterijsku aktivnost širokog spektra protiv bakterija, gljivica, protozoa i nekih virusa. Mogu biti izolirani od biljaka, insekata, crustaceana, morskih organizama i drugih organizama. Životinjski izvedeni antimikrobni peptidi uglavnom dolaze od sisara, vodozemaca i riba. Neki potencijalni životinjski izvedeni antimikrobni lijekovi uključuju laktoferin, protamin i chitosan. Laktoferin ima sposobnost vezivanja željeza i polikacička svojstva, tako da ima antibakterijsku aktivnost. Uglavnom postoji u izlučenosti mlijeka i drugih životinja; Protamin je cationic antibakterijski peptid, koji može inhibirati formiranje ćelijskog zida, i tako inhibirati metabolizam ćelija i uzrokovati smrt ćelija. Ima antibakterijsku aktivnost protiv bakterija i kalupa, posebno protiv Gram-pozitivnih bakterija; Chitosan uglavnom postoji u egzoskeletu rakova i artropoda. Ima antibakterijsku aktivnost protiv bakterija, gljivica i virusa.
Očuvanja za mikroorganizme i njihove metabolite
Mnogi spojovi koje proizvode bakterije mogu spriječiti rast kvarećih bakterija ili patogenih mikroorganizama u hrani. Mikroorganizmi razreda hrane mogu formirati veliki broj supstanci koje inhibira rast drugih mikroorganizama, kako bi se postigla prirodna ravnoteža mikrobnog ekosistema.
Bakterije laktane kiseline (Lab) u mikroorganizmima imaju sposobnost da inhibira mikrobni rast i dobri su kandidati. U proizvodnji fermentane hrane, bakterije vađene kiseline se koriste za poboljšanje okusa, okusa i teksture hrane, te mogu spriječiti rast patogenih mikroorganizama bez ikakve štete. Antibakterijske komponente laboratorija uglavnom uključuju bakteriocin, organsku kiselinu, vodikov peroksid, ugljični dioksid i diacetil. Bakteriocin je prirodni očuvanje ili biološki očuvanje sintetiziran od strane laboratorija i drugih vrsta. Ima dobar baktericidni ili bakteriostatski učinak na patogene bakterije koje se prenosi hranom kao što je Staphylococcus aureus.
Osim toga, bakteriocin se može koristiti u kombinaciji sa drugim antibakterijskim spojem kako bi se poboljšala inaktivacija bakterija. Bakterijeocin se može koristiti u bioaktivnim pakiranjima. Posljednjih godina istraživači su posvećeni dodavanju bakteriocina u film za pakiranje hrane kako bi kontrolirali rast patogena hrane. Antibakterijski film za pakiranje je spriječiti rast mikroorganizama na površini hrane kontaktirajući materijal za pakiranje s površinom hrane.
Uz postojeću prirodnu biljnu medicinu, životinjske ili mikrobne dodatke, ima još novih prirodnih očuvanja hrane koje treba naći. Stoga istraživanje i razvoj sigurnih, pouzdanih, niskotarifnih i efikasnih prirodnih očuvanja nije samo glavni istraživački pravac za razvoj Nauke o hrani u Kini, već i važna mjera za poboljšanje efikasnosti i sigurnosti industrije hrane.


