Sinomenine, spoj koji je Ishiwari prvi izolirao iz Caulis Sinomenii 1920-ih. Hemijski naziv je (9 ,13 ,14 )-7,8-didehidro-4-hidroksi-3,7-dimetoksi-17-metilmorfinan{{10 }}jedan, koji pripada alkaloidima morfinana, sastoji se od jezgra fenantrena i etilaminskog mosta. Struktura je prikazana na slici 1. Sinomenin je bijeli ili svijetlo žuti kristalni prah sa molekulskom formulom C19H23NO4, relativnom molekulskom masom od 329,38 i tačkom topljenja od 161 stepen. Rastvorljiv je u etanolu, acetonu, hloroformu i razblaženoj luži, a slabo rastvorljiv u vodi, eteru i benzenu. Sinomenine je također visoko osmotski lijek, koji se dobro apsorbira u svim crijevnim segmentima pacova. Njegov prividni koeficijent raspodjele ulje-voda je 1,98. Sinomenin se može klasifikovati kao jedinjenje klase II u biofarmaceutskom klasifikacijskom sistemu. Sinomenin se brzo eliminira u tijelu, a njegova oralna bioraspoloživost je niska, oko 30 posto, što u određenoj mjeri ograničava njegovu kliničku upotrebu. Stoga istraživanje novih doznih oblika sinomenina ima značajan naučni značaj.
Kombinacija sinomenina i metotreksata, diklofenak natrijuma, leflunomida, celekoksiba, hidroksihlorokin sulfata, sulfasalazina i drugih lijekova ima sinergistički učinak i značajno djeluje na liječenje RA. Nakon tretmana, indeks otoka zgloba, indeks osjetljivosti zgloba, indeks funkcije zgloba i vrijeme jutarnje ukočenosti su značajno smanjeni, a svi pokazatelji su poboljšani.
Upalni odgovor RA usko je povezan s inflamatornim citokinima. Nivo protuupalnih citokina (AIC) u RA se smanjuje, što dovodi do povećanja nivoa proinflamatornih citokina (PIC), a povećava se inflamatorni odgovor, što može biti progresija RA Jedan od važnih razloga je da AIC može inhibirati upalu, a PIC može promovirati proliferaciju sinovijalnih stanica i aktivaciju osteoklasta. Studije su pokazale da sinomenin može značajno inhibirati sekundarne lezije adjuvantnog artritisa (AA) kod pacova i smanjiti nivoe IL-1 i TNF-proinflamatornih faktora u serumu i infuziji u zglobovima AA štakora. Nivoi protuupalnih faktora IL-4 i IL-10 se povećavaju kako bi se postigla svrha smanjenja upale.
RA je hronična autoimuna bolest. Postoje različite imune ćelije, uključujući T, B limfocite i dendritske ćelije, koje učestvuju i posreduju u patogenezi RA. I in vivo i in vitro primjena sinomenina može izazvati proliferaciju limfocita slezene miša, inhibirati ćelije antigena diferencijacije leukocita (CD) 4 plus i smanjiti omjer CD4 plus/CD8 plus, što sugerira da sinomenin ima inhibitorni učinak na Aktivacija T i B ćelija. Osim toga, druge studije su pokazale da sinomenin također može značajno smanjiti molekularnu ekspresiju citokina TNF- i TNF- u T stanicama na način ovisan o dozi. T ćelije pomoćnice 17 (Th17) i regulatorne T ćelije (regulatorne T-ćelije, Treg) su i T ćelije, ali funkcije njih dve u ljudskom telu su međusobno antagonističke. Neravnoteža između Th17 i Treg je jedan od važnih uzroka RA. Stoga, inhibicijom diferencijacije Th17 ćelija, povećanjem aktivnosti Treg-a i postizanjem ravnoteže Th17/Treg u tijelu, može se postići svrha liječenja RA.
Jedna od glavnih manifestacija RA je prekomjerna proliferacija sinovijalnih stanica, što zauzvrat dovodi do zadebljanja sinovijalne membrane, stvaranja panusa, oštećenja kostiju i zglobova, pa čak i gubitka funkcije. Stoga je inhibicija proliferacije sinovijalnih stanica i induciranje apoptoze sinovijalnih stanica jedna od važnih metoda za liječenje RA.
Destrukcija kosti zauzima važno mjesto u nastanku i razvoju RA, te je jedan od glavnih uzroka deformiteta, ukočenosti i disfunkcije zglobova kod pacijenata s RA. Istraživanja su pokazala da receptorski aktivator nuklearnog faktora-κB (RANK)/receptoaktivator nuklearnog faktora-κB (RANKL)/osteoprotegerin (RANKL) OPG), kao grupa faktora signala koji regulišu diferencijaciju osteoklasta, igra ključnu ulogu u procesu RA destrukcija kostiju. Sinomenin može povećati lučenje OPG-a stimulacijom osteoklasta (OC), smanjiti lučenje RANKL-a, promovirati diferencijaciju i sazrijevanje osteoblasta i inhibirati destrukciju kostiju.
Na osnovu trenutne kliničke efikasnosti sinomeninskih preparata u liječenju RA, ali njegovo poluvrijeme je kratko, bioraspoloživost je niska, a klinička doza prevelika, a očekuje se da će uvođenje novih tehnologija i metoda riješiti navedeno. nedostatke. Posljednjih godina istraživači su sproveli istraživanje o novim oblicima doziranja sinomeninskih liposoma, prijenosnih tijela, etosoma, transmisionih etosoma, mikroemulzija i mikrosfera kako bi istražili primjenu novih formulacija sinomenina u liječenju RA.


